Click by Thea

Život je ljepši kad ga pogledaš s visine.

Planina šuti, ali puno govori.

Više tišine, manje misli.

Priroda u kadru: Tišina, svjetlo i tragovi vjetra

Najviše volim kada fotografija nosi osjećaj. Kada nije samo pejzaž, nego stanje uma. Privlače me prizori koji u sebi imaju dramu, mistiku, melankoliju. Volim kada svjetlo nije savršeno, nego iskreno, kada sjena ima svoju ulogu, kada priroda ne pokušava biti lijepa, ali svejedno oduzme dah.

U toj tišini i miru, dok svijet ide dalje, ja zastanem. Dišem sporije. Promatram. Čekam trenutak koji ne traje dugo, ali ostane zauvijek. Volim fotografije koje koje ostave prostor da ih osjetiš.

Fotografiram ono što se ne može ponoviti. Oblak koji prelazi greben. Trava koja zapleše na vjetru sa kapljicom kiše. Pogled u kojem nema ničeg suvišnog. Volim kad se pejzaž sam složi. Samo ja, svjetlo i priroda.

I najviše volim kad se sve to dogodi na mjestu koje mi znači više od svih: Velebit.

U kadru

Planinarenje i priroda

Već i ptice na granama znaju da sam opsjednuta sa Velebitom. Kao kad se zaljubiš, samo na spomen njegovog imena, leptirići u trbuhu prorade. Miris kadulje, bura, onaj prvi korak na kamenitoj stazi, sve u meni oživi.

Ipak, koraci me nose i dalje. Drugi vrhovi zovu, nepoznate staze mame. Svaka planina ima svoju priču, svaki uspon novi izazov.

Portreti

Portreti bez pravila, bez smisla, bez potrebe za objašnjenjem.
Djeca razumiju ono što odrasli zaborave, da svijet nema pravila.

Životinje i Moj pas

Ovdje su skupljene uspomene iz prirode, a glavnu ulogu, naravno, ima belgijski ovčar, moj vjerni suputnik, uvijek spreman za akciju. Trči brže nego što ja hodam, skače više nego što očekujem. Bilo da juri kroz šumu, strpljivo pozira na vrhu planine ili samo vreba komad moje banane, uvijek je tu.

Ali nije on jedini. Tu su i drugi neplanirani susreti; ptice koje mi pobjegnu iz kadra i kukci koji se, htjeli-ne htjeli, uvijek nekako nađu u fokusu.

Onako kako ja vidim.

Ove fotografije su više od slika – one su uspomene, trenutci zabilježeni onako kako ja vidim i doživljavam prirodu. Svaki kadar nosi duh planine i šume, ritam koraka i tišinu koja govori više od riječi. To je moj pogled na svijet, spoj onoga što priroda nesebično nudi i onoga što ostaje zauvijek sačuvano u sjećanju.